top of page

OdaBrALI smo destinaciju za bračno putovanje!

Updated: May 26, 2020

Prvi koraci u izboru i organizaciji putovanja na Bali s cijenama i savjetima. Čitaj brbljave zapise niže!

Broken Beach, Nusa Penida


Bio je to treći izbor (treća sreća) za naše bračno putovanje. Spoj kulture, prirode, zabave i odmora. Htjeli smo sve, kao i uvijek :) Nije nam padalo na pamet ići u neki resort ležati deset dana, htjeli smo nešto i vidjeti, biti aktivni jer smo i inače takvi, isprobati nešto prvi put i upoznati kulturu zemlje nekog drugog kontinenta. S druge strane, nismo htjeli (vele)grad jer smo ipak, nakon vjenčanja, htjeli imati i onaj osjećaj odmora, htjeli smo produljiti ljeto, uhvatiti još boje i ispijati koktele.

Popisali smo što nas sve zanima i prema tome birali destinaciju. Kažu - ciljaj Mjesec i pogodit ćeš zvijezdu. Pa... nešto ćeš već uspjeti uklopiti u budžet, ali kreni od želja, ne od novaca.

Do tada je moje najudaljenije putovanje bilo na Tenerife, jedan od Kanarskih otoka. Najčešće sam putovala po Europi, točnije europskim gradovima i znala sam da za bračno želim daleko; toliko daleko da moram presjedati iz aviona u avion i da se udaljim nekoliko sati vremenske razlike od mog Zagreba. Blagoslovljene druge vremenske zone :) Tako smo odabrali Bali. Prema onome što sam brbljala s drugima i što sam mogla pronaći na internetu, on nam je trebao pružiti sve što smo tražili i željeli.

Avionske karte

Prvi korak bio je kupovina karte. Za taj dio je zadužen Žac. Karte smo pretraživali preko skyscanner.com i najviše nam je odgovaralo put Beograd-Doha-Denpasar (Bali) jer nam je na putu prema tamo nudio 5-6h pauze između letova što nam je omogućilo da posjetimo i vidimo i Dohu, a po povratku smo imali samo 1,5h pauze što nam je bilo idealno jer kad već krenemo doma, želimo što prije stići. Karta nas je po osobi koštala 5.350,00 kn, a letjeli smo Qatar Airwaysom.


Smještaj

Nakon karata, drugi je korak bio smještaj. Eeeee, za to trebate uzeti dosta vremena. Za početak - smještaj na Baliju je jako jeftin u odnosu na europske gradove. Naravno da možete naći i jako skupe smještaje, ali to su većinom luksuzni resorti u kojima nećete doživjeti pravi Bali. Druga krajnost su ultra jeftini smještaji za već od 15kn/dan. To smo zaobišli u širokom luku. Znali smo da ćemo promijeniti dva grada (dva smještaja) - Ubud i Seminyak i od tuda smo krenuli. Upalili smo filtraciju i to je izgledalo otprilike ovako: Čistoća 9,5+, Lokacija 9,5+, uključen doručak, bazen, wi-fi. S obzirom da sam neopisivo gadljiva, kada putujem, najvažnije mi je da tamo gdje jedem i spavam bude čisto i lijepo. "Traži", kliknula sam i pojavile su mi se tisuće rezultata pretraživanja. Uhvatila sam se za glavu, a onda u koštac s pregledavanjem stotina stranica na Bookingu. Izdvojili smo favorite (njih preko 20) upikali ih u kartu, a onda za one najprivlačnije počeli čitati recenzije. "BED BUGS" je bila najčešća kritika u velikom broju smještaja i moj instantno guglani pojam s prikazom fotografija. Fuj! Za svaki sam smještaj pročitala apsolutno sve recenzije (na tisuće) i ako se u jednoj nalazila ta riječ, smještaj je, s favorite liste brzo stavljen na block listu. Nakon 2 vikenda i ukupno preko 20 sati traženja, imali smo svoje smještaje.


Na smještaj smo za 9 noćenja (5 u Ubudu i 4 u Seminyaku) s doručkom potrošili ukupno 3.000,00 kn (333,00 kn po danu). Više o tome kakav je smještaj brbljamo u blogovima o Ubudu i Seminyaku.

Bucketlist, Wishlist, Itinerar - nazovi kako hoćeš, ali posveti mu pažnju

Planiranje svega što želimo posjetiti bio je treći korak - osobno, meni najdraži. To otprilike kod nas izgleda tako da Žac i ja zasebno pregledavamo i pretražujemo bespuća interneta uključujući i Instagram (jer treba pronaći #instaspots, zanimljive restorane, klubove i kafiće, itd.) i spremamo sve što nam se svidi. Onda sjednemo zajedno, ja otvorim Google-ove MyMaps (odlična stvar, preporuke) i pikamo u nju sva mjesta koja želimo. MyMaps vam omogućuje da svakom pinu dodijelite oznaku (npr. resotran, kavana, kafić, klub, crkva, vidikovac, metro stanica, taxi stajalište, bankomat, itd,), boju (mjesta koja planiramo obići u tom danu dobivaju istu boju), opis (tu nekad stavljamo i direktne linkove na stranice - bilo da se radi o rezervaciji, kupovini ulaznica, itd.), naziv i slično, ali isto tako da mjerite udaljenost od točke A do točke B. S obzirom na to da meni malo bolje leži organizacija, grupiram mjesta koja ćemo obići po danima (procjena koliko možemo obići i što nam je u krugu/blizi jedno drugoga) i tako izrađujem detaljniji plan. On naravno nije uklesan u kamenu i najčešće se mijenja u hodu, ali važno je da otprilike rasporedimo sve što želimo na broj dana koji imamo na raspolaganju. Tko želi pročitati više o MyMaps ili preuzeti našu kartu s Balija - uskoro će biti dostupno ovdje :)


Nikada ne istražujemo zajedno što bi htjeli posjetiti jer tako se uglavnom fokusiramo na iste stvari. Zato to radimo odvojeno, svatko u svom miru čime smo, provjereno, pokrili puno više lokacija i jedan drugome omogućili da u popis dodaje mjesta i događaje za svoju dušu.

Sve je spremno, osim budžeta

Zadnji korak pripreme je izrada tablice za fiksne troškove i procjenu potrebnog budžeta. Tu se obično podijelimo ili zajedno istražujemo koliko nas koštaju fiksne stvari poput prijevoza (taksi od aerodroma do hotela, od jednog grada do drugog i ponovno od hotela do aerodroma), procjena troškova prijevoza za udaljenije lokacije koje nećemo obići pješice, cijene ulaznica za mjesta na kojima se one plaćaju, kartica za mobitel s internetom, viza ili dozvola (po potrebi), izleta, itd. Nakon toga slijedi istraživanje koliko je moguće cijena restorana/kafića/klubova s našeg bucketlista - tu radimo samo grubu procjenu, dodajemo neku procjenu za shopping i na kraju na sve to još stavljamo i buffer (nek' se nađe). Najčešće ukupan budžet za trošnje na licu mjesta za tekuće stvari (hrana, cuga, shopping, itd.) dijelimo na broj dana kako bi znali koliko otprilike novaca imamo za svaki dan. Naravno da postoje dani kada potrošimo više i kada potrošimo manje, ali puno nam je lakše pratiti po dnevnom limitu nego po ukupnom.


Za računicu je najčešće zadužen Žac, ja samo dodajem buffere jer... poznajem sebe i znam da sam od onih koji bi bez kontrole potrošili sve valjda već prvi dan :) Zato je Žac taj koji vodi računa o našem financijskom stanju. Na kraju krajeva, on je taj koji radi u banci... :)

Sve što možemo kupiti ranije - kupujemo

Još jedan savjet - štogod možete kupiti i platiti ranije - platite i kupite - npr. ulaznice, karte za javni prijevoz, itd. Dva su razloga - vrlo često kod kupovine i plaćanja unaprijed ostvarujete neke popuste, a s druge strane dio troškova pokrivate unaprijed i ne morate ih kasnije odvajati od budžeta (što olakšava planiranje i daje slobodu spontanom trošenju). Pazite jedino kod onih stvari koje su vam uvjetovane vanjskim čimbenikom, npr. vremenskim uvjetima da se ne bi dogodilo da ste kupili karte za npr. vožnju quadovima, a taj dan lije k'o iz kabla. :)


106 views0 comments
bottom of page