Pusti brbljavicu da brblja

Kad nas pitaju da kažemo nešto o sebi najčešće počinjemo od nekih izvanjskih svari i objektivnih činjenica. Od imena i prezimena, od završenih škola i fakulteta, od titula i radnih mjesta. Onda krenemo s hobijima jer nam se čini da to zapravo daje realniju sliku od nama. 

​

Mene najbolje opisuju dvije stvari:

1. Strah. Točnije, sve njegove vrste, oblici, inteziteti. Strah koji me ostavio doma kada nije trebalo pitajući me: "Što ako?"

2. Znatiželja bez granica, koja me odvela na nezaboravna putovanja i avanture baš onda kad je trebalo i učinilo me - novom svojom.

​

​Ovo nije priča o meni, nego o svim putovanjima na koja me odvela moja znatiželja kao odgovor na moj strah. Zato što želim podijeliti s tobom informacije koje imam, a koje ti mogu pomoći umanjiti tvoje strahove i potaknuti te na nove avanture. 

​

Za kraj, ovo nije moj posao, niti izvor mojih prihoda, niti ovo radim da bi to jednog dana to postalo.

Ja sam ponosni volonter jer me i ta uloga odvela preko granica mojih strahova, u vidu suočavanja s pojedinim društvenim skupinama koje, potpuno izolirane, nastoje živjeti neizoliran život. Jer me ta uloga osnažila da svoje emocije opipam gledajući ispred sebe ono što svi ponekad guramo u najdublje ćelije svog mozga. 

I ovo radim volonterski jer je pisanje moja velika strast. I zato što, kada neke stvari prođete na svoju inicijativu, o vlastitom trošku vremena, znanja, iskustva, pa i novaca imate svu slobodu da pišete ono što zaista mislite, osjećate i živite.