top of page

Što biste treBALI obići u Ubudu?

Updated: May 26, 2020

Sve što smo mogli zapisati, zapamtiti i isprobati u Ubudu i okolici. Čitaj ispod.


Smještaj


O smještaju je jako nezahvalno pisati jer ih nismo isprobali više pa da uspoređujemo što je bolje. Možemo samo reći što smo izabrali i kako smo bili zadovoljni. Hotel koji smo odabrali u Ubudu je Swahita. Lokacija hotela je izvrsna - nalazi se u ulici koja izlazi na glavnu ulicu u Ubudu, Jalan Raya Ubud (Jalan znači ulica). Ta je ulica nešto kao Ilica - prepuna kafića, restorana, dućana, mjenjačnica itd. Pogled iz sobe bio je na pravu prašumu. Iako sam se u početku bojala da će nas komarci pojesti - istina je da me nije upiknuo niti jedan za cijelog boravka na Baliju. Iz hotela su nam savjetovali da ne držimo navečer otvorena vrata i upaljeno svjetlo, a klima je upaljena u sobi cijeli dan (bez obzira jeste li unutra ili ne). Mi smo je čak gasili jer nam je bilo žao da je bezveze upaljena, ali kad bi došli nazad u hotel ona je opet bila upaljena. Soba je bila u Bali stilu, s visokim stropom, drvetom i kupaonicom od kamena i drveta. Svaki smo dan dobivali 4 bočice vode - dvije za kupaonu (za pranje zubi) i 2 za sobu. Dočekala nas je i torta s čestitkom (prednosti bračnog putovanja). Soba je bila jako čista, kao i cijeli hotel. U sklopu hotela je bazen koji se super uklapa u cijeli ambijent. Za doručak biraš što ćeš jesti, ali to se otprilike svodi na jaja na sto načina, kavu/čaj, cijeđeni sok, svježe voće. Uglavnom - obilno, fino i dovoljno. Jednu noć me probudilo nešto što me škakljalo, a kada sam upalila svjetlo vidjela sam da mravci prolaze preko kreveta. To mi je bilo grozno. Nisam mogla zaspati do jutra, a ujutro sam odmah na recepciji zatražila da to saniraju (iako ih preko dana nije bilo moguće vidjeti). Oni su mi u sobi pripremili sprej, a ja sam sve oko kreveta posprejala i do kraja našeg boravka nisam imala problema.


Swahita, Ubud, Bali


Žao nam je što nismo nismo u Ubudu iznajmili jednu od onih tipičnih Bali vila, ali ja sam ju povezivala s - puno buba :) Prijatelji koji su išli prije nas uzeli su jednu takvu za nekih 40ak dolara dnevno, a uključena im je bila teta koja im je spremala i kuhala njihovu lokalnu hranu. Vanjska kupaonica, bazen - potočić oko cijele vile, svi vanjski zidovi stakleni koji se po potrebi mogu maknuti i otvorit... Zvuči kao san, zar ne?

Hrana - dobra i jeftina


Hrana je u Ubudu bila odlična. Seminyak me s druge strane razočarao. Kod odabira restorana ili mjesta gdje ćete jesti vodite se uvijek onim čime se i inače vodite. Mi nismo imali nikakvih probavnih smetnji… Imajte na umu da je hrana na Baliju prepuna začina i često pikantna (ja obožavam, Žac je bio željan domaće kuhinje, a njegov pojam domaće kuhinje su burgeri i pizze ;)). Mi nismo jeli hranu na ulici (a ima je puno) jer nam nije izgledala privlačno - prodavač na biciklu ima instaliranu staklenu vitrinu u kojoj drži neke komade piletine i jaja, a vani je 40 stupnjeva. Hvala, ne hvala :) Isto tako, hrana je jeftina (kao i većina toga na Baliju) tako da zaista možete hodati po najužem centru grada - glavnoj ulici, trgiću ili slično i na licu mjesta odabrati restoran koji vam se na prvi pogled svidi bez da proučavate cijene prije. To posebno vrijedi za Ubud. U Seminyaku su cijene veće (i dalje jeftine za naše pojmove), a hrana je lošija.


Voda nije pitka, ali je jako jeftina. Cuge su sigurne jer koriste pitku vodu (flaširanu) npr. za koktele, kave, čajeve, a isto tako i led. Mi nismo imali apsolutno nikakvih problema. Ponesite za svaki slučaj aktivni ugljen i probiotike, ja sam nosila i neki enterosgel, ali ništa, Bogu hvala, nismo koristili.


Kave su im dobre, ali često morate naglasiti da želite mlijeko jer negdje služe neku „kremu“ u prahu koja je meni odvratna (to smo doživjeli u hotelu na doručku, a van njega ne).


Porez se razlikuje od ugostiteljskog objekta do objekta. Na menijima su izražene neto cijene, a na dnu je uvijek navedeno koliki se porez i usluga u tom objektu zaračunava. Na Baliju postoje restorani i Warunzi.

Razlika između restorana i Warunga jest u tome što Warung označava manji, obično obiteljski ugostiteljski objekt koji nudi lokalnu hranu po vrlo pristupačnim cijenama i u njima se, za razliku od restorana, ne plaća porez.

Gdje smo jeli i za koliko novaca?


> The Fair Warung Balé by the Fair Future Foundation - by the Fair Future Foundation - najbolja hrana ikad, divan ambijent, cijela priča je krasna (istražite i pročitajte) , vrlo blizu Ubud Art Marketa, u ulici koja skreće s Jalan Raya Ubud (glavne ulice u Ubudu). TREBA SE NARUČITI (rezervirati) dan ranije, to možete učiniti ovdje. Cijena - večera + desert + cuga: 290.000 IDR-a (120kn). Predivno iskustvo, prekrasno mjesto, odlična hrana!


> Clear Café - jako lijepo uređenje, hrana je super, doduše ne služe meso, samo ribu/morske plodove i povrće. Imaju i cijeli meni za raw food i vege. Pri dolasku se izuvaš na ulazu, imaju tetu koja ti sprema cipele i daje broj. Mi smo uzeli nizak (podni) stol pored jezerca s koi fishevima tako da smo sjedili na podu, na jastucima i večerali uz ribice :). Isto je blizu Ubud Art Marketa. Platili smo večeru s desertom i cugom 240.000 (100kn).


> Copper Ubud - jedan od onih mjesta koje nađeš na Instagramu. Restoran se nalazi na krovu hotela Bisma Eight, jednog od boljih hotela u Ubudu. Sve je jako sređeno pa se treba i obući prikladno. Ovo je bio jedini restoran u Ubudu u kojem konobari nisu u japankama :) Žac me pogledao kada smo se popeli gore misleći kako ćemo ovdje ostaviti budžet za tri dana i vjerujem da bi tako bilo u bilo kojoj metropoli. Ovdje sve izgleda više zapadnjački, ali je hrana i dalje moderna izvedba Bali specijaliteta. Cijena - večera s pićem: 605.000 IDR-a (250kn).


> Restoran s pogledom na Tegallalang rižina polja (ne sjećam se imena). Osim prekrasnog pogleda, ništa me drugo nije oduševilo. Baš suprotno - hrana mi se nije svidjela. Odabrala sam za probu njihovu neku piletinu na štapićima na koju često možete naići u restoranima, a zapravo je to mljevena piletina i meni se nije nikako svidjelo. Ručak smo platili 223.000 IDR-a (92kn).


> Warung Muchies koji se nalazi na samoj Jalan Raya Ubud - tu smo večerali prvu večer i zapravo doživjeli prvi šok. Večera s pićem nas je koštala sve skupa 115.000 IDR-a (48kn), a klopa je bila dobra - jeli smo piletinu s nekim povrćem u njihovim umacima.

Uglavnom se sva hrana svodi na meso (najčešće patka ili kokoš) ili ribu s povrćem, začinima i umacima.

Tegallalang; Copper Ubud; Clear Caffe; Swahita


Koje smo barove posjetili?

Ubud ima odlične barove i grad je jako živ navečer. Sve je prepuno ljudi, muzike i veselja. Naše preporuke:


> WHY NOT? - bar koji smo posjetili nakon večere u Copper Ubudu jer se nalazi u istoj ulici. Jako je fora uređen, imaju koktele u dvije varijante - domaći kokteli (što znači da koriste lokalni spirit) i premium koktele (za koje koriste strani spirit). Ja sam isprobala lokalni mojito koji je bio odličan! I inače sam ljubiteljica mojita i gdje god sam ga pila na Baliju bio je fantastičan! Žac je isprobavao neke njihove pive. 2 runde koštale su nas 145.000 IDR-a (60kn).


> The Legend - nalazi se na toj glavnoj cesti Jalan Raya Ubud i navečer je krcat. Tu imaju neku foru 2+1 koktel gratis. Mi smo uzeli tri mojita, od kojih jedan strawberry, a imaju svakakve okuse. Onda je došao konobar koji nam je ponudio dva free pića uz dva naručena. To smo naravno prihvatili i uzeli još 4 mojita (ponuda koja se ne odbija). Uz to, ja sam jela desert – flambiranu bananu sa sladoledom od vanilije i karamelom. Sve zajedno smo (7 mojita i desert) platili 400.000 (166kn).


> Mocba - nešto kao wine i whiskey house. Onako uređen u drvetu s lampicama. Bio je prazan, ali nama je bio na putu prema hotelu pa smo sjeli na piće. Pili smo koktele - Žac neki s ginom, a ja mojito od maline (jesam li već rekla koliko volim mojito :) ). Cijena: 146.000 IDR-a (60kn).


> Starbucks - tu smo pili kave kao pravi seljaci. Žac je veliki obožavatelj i mi smo našli na glavnoj cesti veliki Starbucks koji nam je bio prva stanica prije polaska. Cijene su kao i svugdje u svijetu, što je zapravo za Bali jako skupo. Savjet je da, ako ste ljubitelj kave, malo istražite što se nudi, jer na Baliju jako puno pažnje posvećuju kavi i imaju odličnih, predivno uređenih kafića i kavana gdje možete popiti odličnu kavu.


Starbucks, Ubud

Najskuplju kavu na svijetu možete probati upravo na Baliju. Zove se Kopi Luwak, a nastaje tako što posebna vrsta mačke, tzv. Azijski cibet odabire samo najbolja i najzrelija zrna kave koja pojede (točnije proguta). Nakon što kava prođe kroz njegovu probavu, sakupljači bobica odvajaju iz izmeta bobice kave, skidaju čak tri vanjska sloja sa zrna kave (3 kore, slično kao kod oraha) te čisto zrno melju i od njega rade kavu.

Što posjetiti?

Mi smo u Ubudu (pješice) jer je sve vrlo blizu obišli:

> Ubud Palace (na Jalan Raya Ubud)

> Lotus Palace - odmah pored Starbucksa na Jalan Raya Ubud - prekrasan hram do kojeg vodi puteljak kroz jezero puno lotusa

> Ubud Art Market

> Monkey Forest

> Campuhan Ridge Walk

> Goa Gajah (koji zapravo nije blizu za ići pješice, ali mi nismo normalni)


Na Baliju nitko ne hoda, svi se voze na skuterima, čak i klinci u školskim uniformama idu na skuterima u školu. Vrlo je čest prizor gdje se na jednom skuteru vozi cijela obitelj (četveročlana). Zato kad smo Žac i ja pješačili do Goa Gajah su se stalno pored nas zaustavljali Balinežani i pitali treba li nam prijevoz gledajući nas kao izvanzemaljce. Toliko ne hodaju da u nekim ulicama uopće ne postoji nogostup.

Lotus Temple (prve dvije fotografije); Pura Desa Ubud (zadnje dvije fotografije)


Od svega navedenog karta se plaća samo u Monkey Forest i iznosi 50.000 IDR-a (20 kn) po osobi. Tamo pazite na svoje stvari. To što imate stvari u zatvorenom ruksaku na leđima ništa ne znači. Majmun je, dok smo prelazili preko mostića na kojem oni sjede (jer sjede svuda) skočio Žacu na leđa i u sekundi otvorio ruksak i ukrao floaty od GoPro-a, skočio nazad na ogradu i počeo ga jesti. Pazite na sunčane naočale, mobitele, dokumente, novčanike. Kada prolazite pored njih nastojte imati otvorene dlanove jer njima su zatvorene šake znak da unutra držite neku hranu za njih. Nemojte ih gledati u oči i poštujte sva pravila koja vam pišu na ulazu - imaju smisla, vjerujte nam. Meni su se osobno malo zgadili nakon posjeta Monkey Forestu, da ne kažem da sam razvila određen strah od njih. Ali svakako posjetite, poseban je osjećaj kretati se među njima, vidjeti ih tako na slobodi i moći ih promatrati iz blizine.



Monkey Forest, Ubud

Rižina polja jedna su od naprepoznatljivijih simbola Balija, posebice njegove unutrašnjosti. Ima ih zaista puno, a mi smo odabrali jedno od najpoznatijih, s predivnim zelenim kaskadama koje se, zbog vode, svjetlucaju na suncu - Tegallalang rižino polje.

Od centra Ubuda do Tegallalanga nas je taksi izašao 150.000 IDR-a (62 kn). Ulaz na Tegallalang plaća se 10.000 IDR-a (4 kn) po osobi. Glupo mi je napisati da vrijedi svake kune, jer vrijedi puno više od toga. Toliko je prekrasno, veličanstveno, ogromno, zeleno. Ako ga baš želite obići cijelog treba imati i malo kondicije i pripremite se na prljava stopala ako idete u japankama (a to je na Baliju glavna obuća). Mi smo se penjali, spuštali, obilazili i nestvarno je iz svakog kuta. Postoji na par mjesta i ona velika ljuljačka kakvu ste sigurno vidjeli ako ste ikada guglali Bali i kliknuli na "slike" (images), ali mi nismo išli jer smo za to imali poseban izlet. Piše malo niže :) Sa strane ulaza (s ceste) ima pregršt restorana tako da smo mi, nakon obilaska, umorni, prljavi i sretni sjeli na klopu u restoran kojeg sam već spomenula iznad.


Zelena boja kakvu poznajete nije zelena boja na Baliju. Pričali su mi oni što su ranije putovali po Indoneziji da je to teško objasniti, ali da to nije ista zelena. I bili su potpuno u pravu!


Tegallalang, Ubud


Bali Swing i Quad Adventure

Ovo je jedan od onih divnih izleta koje je pronašao i organizirao Žac. Ja sam htjela ići na ljuljačku već na Tegallalangu, a on je samo govorio: "Neee, Mori, imam nešto puno bolje". I tako je i bilo. Ujutro nas je pred hotelom pokupio najmoderniji Balinežanin kojeg smo upoznali :) Došli smo na lokaciju Bali Swinga. To je zapravo cijeli kompleks izgrađen na padini s predivnim pogledom u provaliju, na zelenu šumu i vodopad. Na ulazu smo dobili narukvice kojima smo označeni da smo platili i fotografa. To znači da kad ste god na ljuljački dolazi fotograf koji vas fotka, a po odlasku vam putem AirDropa ili na neki drugi način pošalje vaše fotografije (to smo dodatno platili 70 kn po osobi). Ulaznica vam omogućava da idete na sve ljuljačke neograničeno (7 ljuljački, 7 gnjezda i nekoliko photo spotova). Osim toga, u cijeni vam je ručak (švedski stol), kava, čaj i voda neograničeno. Također, u sklopu kompleksa imaju i bazen s ležaljkama koji možete koristiti. Gužva je velika i čeka se u redovima za ljuljačke, tako da smo mi zapravo uspjeli isprobati samo dvije prije nego što smo krenuli na svoju quad avanturu.


Bali Swing, Ubud


U dogovoreno vrijeme na ulazu u Bali Swing čekao nas je vozač koji nas je odvezao do točke okupljanja i starta s quadovima. Tamo smo dobili opremu (kacige, gumene čizme), prošli kratku školicu upravljanja i krenuli. U grupi je bilo jedno 10 quadova, gotovo svi s po dvoje ljudi.


Žac i ja smo odlučili ići zajedno na quadu jer ga nikad prije nismo vozili i mislili smo da ćemo tako podijeliti i lakše prebroditi strah. DO NOT DO THAT! Uzmite zasebno quadove - prvo lakše je upravljati kada nemate iza nikoga, a drugo - vožnja je strašna samo za suvozača. Žac je imao plave masnice po nogama od mojih koljena kojima sam ga stiskala od straha.

Ruta za quad je dio prirodnog puta - predivne cestice kroz drvovrede palmi koje prolaze pored tipičnih Bali sela, itd. i divna je do ulaska u šumu - a tu počinje avantura. Dakle, oni su u šumi izrovali cijelom dužinom puta rov dubine 80cm, a dodatno ga začinili neravnomjernim rupama u koje vam upadaju kotači tako da se cijelo vrijeme treskate. Rov je širok toliko da sa svake strane quada ima oko 10 cm prostora, taman da ne možete ispasti iz rova, ali možete izudarati koljena ako ih kao suvozač ne držite črvsto uz vozača. Rovovi su puni i uspona i jako strmih nizbrdica koje završavaju naglim zavojima pa je šansa od prevrtanja velika. Na pola puta imali smo stanku gdje smo se Žac i ja zamijenili pa je drugi dio puta bio ljepši i lakši (za mene). Žac je prošao veći strah jer sam nas skoro strovalila u polje. Pred kraj smo prolazili kroz pravu močvaru gdje nam je voda bila do pola listova - zanimljivo, ali teško jer ako ne pratiš instruktora - izvlačit će te iz blata.


Bez obzira na sve opasnosti i strahove, sve bi ponovila jer smo doživjeli šumu i "divlji" dio otoka kako ga ne možeš doživjeti nikako drugačije.

Vožnja Quadom, Ubud


Poslije avanture u bazi smo imali serviran ručak, a nakon toga nas je vozač vratio na Bali Swing gdje smo nastavili uživati u ljuljačkama, kavi i kokosovoj vodi s pogledom na vodopade. Kad nam je bilo dosta, došli smo na ulaz i pozvali su nam vozača. Po povratku u hotel na preporuku vozača stali smo na plantažu kave i čaja gdje smo u privatnoj (besplatnoj) turi slušali i gledali kako se radi poznata Luwak Kopi, a onda smo sjeli na terasu s pogledom na plantažu i kušali 7 vrsta kavi i 7 vrsta čajeva + Luwak Kopi. Sve je besplatno za kušanje osim Luwak Kopi, nju ćete platiti 50.000 IDR-a (oko 20 kn), ali je jedna šalica dovoljna za dvoje (za probu). Nakon toga možete odmah otići u njihov dućan i kupiti što vam se svidjelo (naravno). Luwak Kopi je svugdje skup, ali ćete ga jeftinije kupiti na tržnici (npr. Ubud Art Market) kao i čajeve pa s tim nemojte brzati kao ja. Ja sam uzela dva mala paketića kave i dva paketića čaja i sve zajedno platila 720.000 (300 kn) što je višestruko skuplje od onoga što bih platila za isto na Ubud Art Marketu.

Bez obzira na predrasude i gadljivost, Luwak Kopi morate probati. Zaista ima odličan okus, a posebno je fina na način na koji je oni tamo pripremaju. Isto je i s čajevima - njihovi čajevi su mljevene biljke pa izgledaju kao cedevita (ili Matcha čaj) tako da se lako rastapaju i u hladnoj i u toploj vodi i nema otpada.

CIJENA za cijeli izlet za nas dvoje koštao je nešto manje od 600 kn, a uključivao je sve navedeno (osim kave i čajeva koje smo kupili na plantaži).



Plantaža čaja, Ubud


Izlet u hramove - Lempuyang Temple, Tirta Gangga i Water Palace

Jedan smo dan rezervirali za posjet sjeveroistočnom dijelu Balija i najpoznatijem hramu - Lempuyang Temple, a po našem izboru još Tirta Gangga i Water Palace.


Vozača kojeg smo iznajmili za cijeli dan preporučili su nam prijatelji koji su bili prije nas na Baliju i mi ga preporučujemo dalje - kontakt. Cijena za vozača za cijeli dan za tu rutu je između 400.000 - 500.000 IDR-a (160-200kn). Cjenkajte se. Osim što nas je vozio, ponio nam je nove saronge da imamo za Lempuyang da ne moramo tamo kupovati/iznajmljivati. Također, dok smo bili u hramu, znajući da ćemo se zadržati zbog fotke, on nam je kupio hladne vode koje su nas dočekale u autu.


Pura je naziv za hram. Prema dostupnim podacima, na Baliju ima više od 20.000 hramova. Posvetite im barem jedan dan svog obilaska otoka.

Lempuyang Temple

Vozači dovezu ljude do službenog parkinga, a od tamo voze mali otvoreni kamiončići do podnožja hrama (ulaza). Cijena za jedan smjer po osobi je 20.000 IDR-a (8 kn). Ulaz u Lempuyang se ne plaća već je sve stvar donacije. Ako imaš svoj sarong pozvan si da platiš manju donaciju. Malo smo istraživali i pročitali da je 10.000 (4,2kn) IDR-a dovoljno s obzirom da ljudi koji uzimaju njihove saronge ostavljaju oko 20.000 IDR-a (8,5kn).


Na ulazu su postavljena pravila, a kad uđete njihovi svećenici i/ili "ministranti" (ne znam kako bih ih nazvala) još vas jednom upozoravaju na pravila ponašanja. Ne zaboravite da je to ipak hram, njihovo svetište i bez obzira na turiste i razvijen turizam, treba slijediti njihova pravila i upute. Budite kulturni, mi smo se svega nagledali. Nemojte dizati dronove i pokazivati nepoštovanje prema njihovom svetištu i religiji.

Hram ima nekoliko razina, a najpoznatija je upravo ona na kojoj se nalaze Vrata Raja s kojih se pruža pogled na aktivan vulkan Mont Agung. Kako bi se osiguralo da svatko ima svoju fotografiju bez photo bombanja potrebno je stati u red i čekati. Što ranije dođete red je manji. Na određenoj poziciji (provjerenoj) sjede njihovi "ministranti" kojima, kada dođete na red dajete svoj mobitel i oni vas njime fotografiraju. Unaprijed vas upute da imate pravo na tri poze i oni vam viču "next" kad uhvate par fotografija. Ljudi im većinom doniraju neku siću, ali nije obavezno.

Iako su najpoznatije fotografije tih vrata one na kojima se vidi odraz u vodi, u stvarnosti nema nikakve vode, nego se taj efekt dobiva tako što "ministranti", dok vas fotografiraju ispod kamere drže malo zrcalo. No, nemojte biti razočarani, hram i pogled su jednako veličanstveni!

Lempuyang Temple, Bali


Tirta Gangga

Nakon Lempuyanga vratili smo se do vozača i zaputili prema Tirta Ganggi. To je hram poznat po betonskim stupovima u vodi u kojoj žive divovski koi fishevi. Ulaz je 30.000 IDR-a (12,5kn) po osobi. Mjesto je prekrasno, ali i jako gužvovito. Teško ćete uhvatiti fotografije kao s Instagrama da nema baš nikog na tim stupovima osim vas, ali neka vas to ne smeta. Ionako je važnije ono što ćete proživjeti hodajući kroz vodu i gledajući iz blizine koi fisheve.


Prije ulaska kupite hranu za ribe. Uzmite odmah barem 3 paketića jer je to jedan od načina da ribe privučete što bliže i promatrate ih, a to je poseban osjećaj.

Prošetajte kroz cijeli park jer je toliko umirujuće da vas poziva i da malo sjednete i u uživate u tišini.


Tirta Gangga, Bali


Water Palace

Zadnji hram na našem rasporedu bio je Water Palace. Neopisivo lijepo mjesto. Golem park usred kojeg se nalazi veliko jezero na kojem se u sredini nalazi hram, a do kojeg vode mostovi. Možete se popeti na vrh brežuljka pored odakle se pruža pogled na cijeli park, a u pozadini se vidi ocean. Toliko je smirujuće i predivno da predlažem da samo sjednete negdje i odmorite. Ulaznica je 50.000 IDR-a (21 kn) po osobi.


Water Palace, Bali


Posjetite barem jedan vodopad

Mi smo se odlučili za Goa Rang Reng vodopad. U centru Ubuda uzeli smo taksi koji nas je čekao dok smo obilazili vodopad i vozio nazad u centar Ubuda. To nas je koštalo 280.000 (116 kn). Ulaz na vodopad je 15.000 IDR-a (6,5 kn), ali onda ti odmah nude da uzmeš lokalnog vodiča koji jedini zna put do skrivenog vodopada. Kreću s nekim basnoslovnim ciframa tipa 300.000 IDR-a (125 kn), ali na to ne pristajte. Mi smo se cjenkali i na kraju nas je pristao voditi za 100.000 IDR-a (42kn).


Put do tog vodopada vodi kroz visoku vodu iznad struka kroz koju, prema njihovoj procjeni, hodate 7 min. Mi smo odustali kad smo došli do visoke vode jer ja nisam imala donji dio za kupanje, ručnike i ništa za presvući, a takvi nismo mogli u taksi. Pripremite se.

Zato smo posjetili samo prvi vodopad do kojeg se dođe vrlo lako i brzo nakon ulaza. Naravno, on nije tako atraktivan, ali svakako izgleda bolje uživo. Lokalac me nagovarao da se popnem u sredinu vodopada zbog fotke, ali sam odustala. Sklisko kamenje preko kojeg nezaustavljivo šiba voda, a nemaš za gdje uhvatiti za mene su značili - velika vjerojatnost da ću izgubiti glavu. Žac se nije dao smesti, ali ok, on je ušao u svaku kapljicu vode na koju smo na Baliju naišli.


Goa Rang Reng vodopad, Ubud, Bali


Ubud Art Market

Zadnje mjesto kojem ću posvetiti riječi prije nego se preselimo u Seminyak je Ubud Art Market. Na njemu ćete naći svašta. Nalazi se u samom centru Ubuda i prepuno je štandova s raznim stvarčicama. Morate se jako cjenkati. Na prvu ponuđenu cijenu spustite 70%, a onda se nađite s njima na 50%-60% prvotno ponuđene cijene. Svi pitaju kolika je realna cijena Bali bag torbice jer ona jako varira na Marketu. Realna cijena je 100.000-150.000 IDR-a (40 - 65 kn). Početna će uvijek biti između 250.000-500.000 IDR-a (105 - 200kn). Postoji razlika u torbicama, neke su od prirodnog materijala neke su plastične i cijena ovisi i o dimenzijama, ali svejedno, barem je duplo veća početna cijena od realne vrijednosti.

Prođite prvo više štandova, ispitujte cijene, cjenkajte se i promatrajte, a tek onda kupujte. Nemojte zaboraviti da većinu Bali suvenira možete kupiti svugdje i to po manjoj cijeni jer je Ubud Art Market postao i svojevrsna turistička atrakcija i cijene nisu najniže na koje ćete naići, ali je izbor svakako najveći.

S Ubudom smo završili, selimo u Seminyak.

Ubud Art Market, Ulice Ubuda (svakodnevni prizori na motoru, crna plaža blizu Pura Goa Lawah -(tzv. hram špilja šišmiša)


86 views0 comments

Comments


bottom of page