top of page

Nisam vidjela puno toga, ali vidjela sam raj na Zemlji!

Updated: Mar 2, 2020

Nevjerojatno je kako se natječemo i uspjeh dokazujemo modernim zgradama, stanovima opremljenim najboljom tehnologijom, super brzim automobilima i najnovijim gadgetima i mobitelima, a bez daha nas ostavlja samo priroda, ona najgolija, iskonska, netaknuta. Prirodu u njenom savršenstvu ništa ne može pobijediti, jer nju nije stvorio, nesavršen, čovjek.

Nusa Penida, otok u blizini Balija. Izlet koji ćemo pamtiti cijeli život. Netaknuta priroda, u cijeloj svojoj silini, bojama, izloženosti, strahu i snazi, čak i onoj smrtonosnoj.


Žac je bio glavni inicijator i organizator ovog izleta. Ja sam samo znala da želim vidjeti dinosaurs head (T-REX beach) - instagramski popularnu plažu na tom otoku. Htjela sam je ogoliti od svih filtera, namještenih fotografija i posebnih kuteva snimanja i vidjeti je li i dalje toliko impresivna.


Odabir rute, cijene i put

Kada bukirate izlet na Nusu Penidu, ako idete samo jedan dan imate dvije opcije - obilaziti zapadni dio - Broken Beach, Angels Billabong, Kelingking beach i Crystal Bay ili istočni dio koji uključuje Atuh Beach, Diamond Beach i nekoliko viewpointova. Također, postoji opcija ronjenja s ražama (Manta Rays), ali u tom slučaju ne možete obilaziti u jednom danu sva navedena mjesta. Mi nešto i nismo bili za ronjenje s ražama (čitaj: ja) tako da smo odabrali zapadni dio, naravno, najviše zbog Kelingkinga.


Kako bi nam bilo što jednostavnije uzeli smo cijeli aranžman preko Visit Nusa Penida koji je uključivao:

- prijevoz od Seminyaka do Sanura

- povratne karte za brod od Sanura do Nuse Penide

- vozača za Nusu Penidu za taj dan

- ručak na Nusi Penidi

- prijevoz od Sanura nazad do našeg hotela u Seminyaku.


Cijena je bila 750.000 IDR-a (315 kn) po osobi, znači za nas dvoje 630 kuna.


Na Nusu Penidu ide se posebnim brodovima iz luke Sanur. Do Sanura smo išli iz našeg smještaja iz Seminyaka. Ujutro nas je u dogovoreno vrijeme (vrlo rano, otprilike oko 6h) pokupio vozač u hotelu i krenuli smo prema Sanuru. Važno je da što ranije ujutro dođete u Sanur i ukrcate se u što raniji brod za Nusu Penidu. U Sanuru nas je dočekao naš vodič kojem smo dali novce, a on nam je dao karte za brodić te nas zamolio da u 8h budemo na plaži odakle kreće brod. Imali smo dosta vremena pa smo sjeli na doručak i kavu u kafić odmah pored plaže odakle smo promatrali kako se okuplja sve više i više turista i čekaju svoj polazak. Ukrcavanje na brod je s plaže (obucite japanke, ali ponesite sa sobom tenisice - vidjet ćete kasnije zašto), i to tako da uđete u vodu do koljena i onda se penjete na brod :) Brod je jako brz i nema vanjskog dijela, svi sjedite unutra (izgleda kao autobus). Put je trajao nekih pola sata, a iskrcavanje je izgledalo isto kao i ukrcavanje - skok u vodu pa kroz plićak do same obale.


Dolazak na Nusu Penidu

Na plaži nas je dočekao vozač koji je imao napisana naša imena na tabli. On nas je poveo do obližnje parkiranog auta i krenuli smo u avanturu. Vozili smo se u tišini dobar dio puta i promatrali okolicu. Vozač nam je objasnio da prvo idemo do Angels Billabong i Broken Beach kako bismo izbjeli gužvu. Ceste na otoku su uske, kućice su male, izgrađene od kombinacije drveta i cigle, rijetko i betona. Kroz glavu mi je samo prolazilo da ničeg ne bi ostalo na Nusi Penidi da se dogodi potres ili tsunami. Otok izgleda dosta skromno, sela (mjesta) su mala i obuhvaćaju tek nekoliko kuća. Sve ostalo je zelenilo i priroda. Palme. U jednom trenu nam je vozač rekao da skrećemo na cestu koja vodi do plaža i upozorio nas da nas čeka ne baš ugodna vožnja po jako grbavoj cesti. Na prvu nam nije bilo jasno što misli, ali ubrzo smo shvatili.

To nije cesta, to čak nije ni poljski put, to je stjenovit put pun ogromnih rupa (sad znamo što je pravi bumpy road) kojim može proći jedno vozilo, a uz iznimnu spretnost (što vozači ovdje svakako imaju) mogu se mimoići dva vozila.

Vožnja ili bolje rečeno skakanje po tom putu trajalo je dobrih 30 min, a ja sam nakon 20ak minuta pitala vozača radi li se o nekoj prečici s obzirom da je put toliko neuređen, a svaki dan na Nusu Penidu dolazi velik broj turista. Međutim, on je rekao da to nije nikakva prečica nego jedini mogući put do plaže, da se već dugo priča da se taj put uredi, ali njegovo uređenje bi puno koštalo. Pitala sam koliki je rok trajanja automobila kojim svaki dan ide tim putem pa je rekao da su auti prilagođeni takvim cestama, ali da gume mora mijenjati nešto češće. Nakon što su nas stražnjice već ozbiljno boljele rekao je da smo blizu i vrlo brzo pred nama se stvorio parking. Vozač je cijelo vrijeme bio i naš vodič koji nas je vodio i usput fotografirao.



Nakon što smo parkirali, zaputili smo se u smjeru putokaza zajedno s drugim posjetiteljima otoka.

Angels Billabong i Broken Beach

Prvo smo stigli do stijene odakle se pruža predivan pogled na more i obalu. Na prvu me jako podsjetilo na Los Gigantes na Tenerifeu. Na tom dijelu prometovalo je mnoštvo manjih brodića, a kako nam je objasnio vozač - to je područje gdje najviše obitavaju raže i brodići voze turiste na ture ronjenja s njima. Krenuli smo dalje i došli do Angels Billabong. Radi se o prirodnoj uvali, odnosno kako mještani to kažu - o jednom od najpopularnijih prirodnih bazena koji se smjestio desetak metara iznad površine mora u rascjepu stijene i koji se puni upravo onime čega se tu najviše treba bojati - golemim valovima koji povremeno zapljuskuju udubinu. Mi smo imali sreću da je more bilo mirno i da Angles Billabong nije bio zatvoren, odnosno da smo se mogli spustiti skroz do dolje i okupati (ok, ne mi nego Žac). Ipak, bez obzira na mirnoću mora slušajte savjete svog vodiča i slijedite upute koje ćete naći na internetu.

Angels Billabong, Nusa Penida


Angels Billabong je, kao i cijela Nusa Penida, čudo prirode, ali i opasan teren. Uz instrukcije našeg vozača/vodiča spustili smo se niz stijenu. Bilo bi dobro da imate neke čvršće cipele od japanki jer se spuštate po stijeni, ali ako ste spretni ili su vas kao male ganjali da ne nosite japanke po plaži moći ćete bosi bez problema :)

Strogo nam je zabranjeno da prilazimo rubu jer su valovi nepredvidivi i dovoljan je samo jedan jači val koji vas može odvući preko ruba litice. U zadnjih nekoliko godina tako je smrtno stradalo nekoliko ljudi.

Žac se naravno morao bućnuti i u toj rupi pa kad je odradio svoj ritual, bili smo spremni za polazak prema Broken Beachu.


Broken Beach nalazi se malo dalje od Angels Billabonga tako da smo već nakon nekoliko minuta hoda osjetili da se približavamo nečem... veličanstvenom. Do plaže se ne može doći, ali pogled oduzima dah.


Opisala bih ju kao krater u stijeni čiju je jednu stranu probilo more i divljim valovima napravilo predivnu pješčanu plažu kojoj se diviti možemo samo izdaleka.

Broken Beach, Nusa Penida


Nakon što smo došli ponovno do zraka od oduševljenja, kupili smo vodu u kafiću pored Broken Beacha i šetnicom okružili Broken te se zaputili prema autu. Čekala nas je 45 min duga vožnja do Kelingkinga, a naša nestrpljivost je rasla.


KelingKING - kralj prirode

Sada su ceste na Nusi Penidi već bile poprilično prometne jer je pristiglo dosta turista, ali mi smo imali sreću da je naš vodič promijenio rutu pa smo, za razliku od većine, prvo išli na Angels Billabong i Broken Beach, a onda na Kelingking. Većina drugih vodiča rutu započinje s Kelingkingom tako da je gužva na cesti bila u suprotnom smjeru.


Vodič nas je pitao hoćemo li sada na ručak, ali mi nismo mogli dočekati T-Rexa tako da smo se dogovorili da nas na ručak vozi poslije. Nakon što smo parkirali krenuli smo za našim vodičem prema mjestu koje još uvijek nije dobivalo svoj oblik :) Međutim, nakon nekoliko stepenica i približavajući se sve više rubu, nazirala se polako glava dinosaura.

Požurili smo, sada već skoro u trku, a kad smo došli do platoa s kojeg se pruža najpoznatiji pogled na zelenu, stjenovitu glavu, pješčanu, bijelu plažu i tirkizno zapjenjeno more te vodeno prostranstvo bez kraja u pozadini morala sam se uštipnuti da budem sigurna da ne sanjam!

KelinKING je pravi kralj prirode, nevjerojatno savršen, nevjerojatno moćan i s jedne strane toliko strašan, kao da će svaki čas taj T-Rex oživjeti i pomesti sve pred sobom, baš kao što sve pred sobom nose valovi na samoj plaži, a o tome malo niže.


Kelingking Beach, Nusa Penida


Nakon što smo obavili obavezno fotografiranje iz svih kuteva pokušavajući što vjerodostojnije prenijeti na ekran ono što vidimo kako bi svojima doma poslali dijelić ovog raja, Žac me pogledao i pitao: "Idemo dolje?". Bez razmišljanja sam prvo rekla "da", ali onda sam pogledala početak staze i odlučila ipak pitati našeg vodiča želi li s nama i je li sigurno ići tj. smije li se. Ne pretjerano uvjerljivo rekao je da možemo dolje, ali da on ne može s nama jer ga boli koljeno i da ne brinemo jer će nas čekati. Bilo nam je to malo sumnjivo, ali upravo se prema nama penjao jedan par pa smo ih pitali kako je. Rekli su da je staza dosta zahtjevna, teža kad se spuštaš dolje nego kad se penješ, da će nam trebati do dolje otprilike 30 minuta, ali da ni slučajno ne idemo u japankama. Naš se vozač ponudio da nam donese tenisice iz auta, a mi smo za to vrijeme u obližnjem kafiću kupili vode. Ja sam, na svu sreću imala ruksak u koji smo ugurali mobitele, a bočicu vode je Žac nosio u rukama. Nakon što smo obuli tenisice i japanke predali vodiču, dogovorili smo se i da se vidimo za 2 - 2,5 sata. Krenuli smo. U nepoznato, u ludost, u avanturu.


Važne informacije i savjeti za spuštanje do same plaže

  • obavezno ponesite i obujte tenisice

  • ponesite neki ruksak ili torbicu oko struka u koju ćete staviti novčanik i mobitele koje obavezno ponesite sa sobom (zlu ne trebalo, a novac će vam super doći da dolje kupite vodu/banane i nadoknadite energiju)

  • spust je opasan!!!

  • ako nemate kondiciju, niste spretni ili se bojite visine - ne idite!

  • ograda* nije dovoljno čvrsta, neka vam bude priručna pomoć, ne apsolutni i glavni oslonac - ne prebacujte svu ili veći dio svoje težine na ogradu - neka vam glavni oslonac bude vlastito tijelo

  • kada se primate za ogradu, prije nego napravite korak naprijed, prvo provjerite koliko je stabilna (čvrsta)

  • pazite gdje stajete, opipajte nogom lagano prije nego što cijelu težinu prebacite na tu nogu

  • na podu je kamenje koje izviruje, ne oslanjajte se na njega prije nego što provjerite koliko je čvrsto

  • spust traje 35 minuta, ovisno o gužvi na stazi (morate se mimoilaziti i na nekim dijelovima čekati) može trajati i dulje

  • teren je uz sve to još i sklizak jer je osim kamenja i prašnjav i strm, tako da - budite stvarno oprezni!


Dvije etape staze, jedna prilika za odustajanje!

Prvi dio staze slijedi "kralježnicu T-Rexa" i jako je strm. Spuštaš se po zapravo neuređenoj stazi, omeđenoj slabom ogradom od granja (bambusa), a stepenice glume poprečno postavljeni trupci koji zapravo služe samo kad ti noga krene nizbrdo kliziti po toj prašini - da te zaustavi. Teren je stjenovit, tako da je podloga puna oštrog kamenja. Hvala Bogu na tenisicama. Iza nas išla je neka djevojka sama i bilo ju je strah pa smo ju odlučili bodriti i pomagati joj. Na tom dijelu još smo uspjeli napraviti i koju fotografiju jer je staza nešto šira i ipak ima ravnijih dijelova na kojima možete privremeno stati.

Prvi dio staze prema Kelingking Beachu


Kada dođete do kraja te staze koja ide ravno po "kralježnici" slijedi nastavak staze na desno.


Ako vam je prvi dio bio strašan, težak i niste se osjećali sigurno i spremno, NEMOJTE IĆI DALJE. Staza koja slijedi skretanjem nadesno od "kralježnice" je 10x gora.

Sužava se, puno je strmija i još manje uređena - jer njome ide puno manje ljudi, većina ih dođe najdalje do te točke odvajanja, okinu koju fotografiju i vrate se nazad. Mi nismo znali što nas čeka pa smo odlučili ići dalje. I bolje da nismo znali jer, da jesmo, možda bi nas strah zakočio i vratio nazad. Oprez, koncentracija i pamet bit će vaši jedini saveznici na putu do same plaže. A kad jednom stignete do kraja i skočite na užareni pijesak zaboravit ćete u sekundi kako ste do maloprije držali glavu na panju.

Kelingking Beach, ali baš BEACH ;)


Ali opasnost ne prestaje onog trena kad zakoračite na plažu, dapače, postaje još veća.

Na plaži je zapravo kupanje zabranjeno - zastave označavaju zonu opasnu za kupanje. Ne zbog morskih pasa niti drugih morskih predatora već zbog jakih struja i valova. Naravno da se većina onih koji siđu dolje odluči okupati jer je more toliko privlačno da je teško oduprijeti se.


Zabrane shvatite ozbiljno i ako ih već odlučite kršiti isprobajte kupanje što više po sredini uvale jer ako vas struje i valovi ponesu, barem niste blizu stijena. Valovi su veći nego što izgledaju kada ih promatrate s obale, ali ako pogledate pijesak na kojem stojite shvatit ćete da ga može napraviti samo silno, neprestano i snažno djelovanje mora.

Ja se nisam najbolje provela, ali sam izuvkla živu glavu i još važnije - životnu lekciju. S prirodom se ne treba natjecati, to je bitka koju ne možete dobiti.

Nakon što smo se izdivljali, istrčali po plaži, valjali po pijesku i pokušali se okupati spašavajući na kraju vlastiti život, bili smo premoreni i potpuno nespremni na put nazad - penjanje do vrha. Sva sreća da se na plaži nalazi jedan mali štand na kojem možete kupiti banane i vodu. Voda je dolje, naravno, jako skupa (25.000 IDR-a, odnosno 10ak kuna) u odnosu na druga mjesta, ali je to i dalje jeftino kada znate da ju nose istim putem kojim ste maloprije prošli jedva noseći sami sebe. Uz vodu smo uzeli i banane koje su nam na kraju poklonili :) jer smo se počeli tresti od pada energije. Nakon što smo malo još sjeli i odmorili, obrisali noge i ponovno obuli tenisice krenuli smo prema nazad.


Nevjerojatno, ali put prema gore je puno lakši nego spuštanje i brže ide. Vjerojatno zato što ste prirodno nagnuti prema naprijed, odnosno prema usponu, za razliku od silaska kada se morate naginjati unazad da se ne prevalite :)

Uspon nam je trajao nekih 20ak min s time da smo često morali stajati kako bismo se mimoišli i odgovorili na pitanja onih koji su tek bili na putu prema dolje.


Vozač nas je dočekao i nekako mi se činilo da je bio sretan što nas vidi. "RUČAK" je bilo prvo što smo viknuli kad smo sjeli u auto, a on se samo nasmijao. Odveo nas je u restorančić koji se nalazi također na nekoj maloj litici tako da se s terasice pruža prekrasan pogled na zelenilo i prirodu. Klopa nam je bilo nikad bolja jer smo bili gladni i izmoreni.


Čekao nas je još Crystal Bay

Ako možete, ostanite radije sat vremena duže na Kelingking beachu i preskočite Crystal Bay. Plaža ne izgleda ni blizu kao na fotografijama. Jedino lijepo su palme koje ju okružuju, ali ulaz u more je pun kamenja na kojima smo se izranjavali, voda je dugo plitka pa ne možeš zapravo ni zaplivati, a i postoji opasnost da kad kreneš plivati te po trbuhu odjednom zareže neka stijena u moru. Mi smo bili strašno razočarani, tako da smo za pola sata bili nazad u autu i zamolili vozača da nas vozi u luku. Po dolasku u luku, vozač nam je dao karte za brod, pozdravili smo se i ostalo nam je čekati brod.


Kad je došlo vrijeme ukrcaja počeli su nas ukrcavati u male čamčiće i meni je srce stalo pri samoj pomisli da ćemo se u tome vraćati skroz do Sanura. Već sam pripremila pozdrave obitelji kada sam jedno 50ak metara dalje vidjela brod poput onog kojim smo došli.


Popodne je tolika oseka da brod ne može doći bliže obali pa se na njega ukrcavate s manjeg čamčića koji vas doveze do broda. Iako na prvu to ukrcavanje može zvučati izazovno, nije. Oni su toliko razvili cijeli taj sustav i način ukrcaja da se s jednakom lakoćom ukrcava mladi atleta i starija gospođa s torbama.

Za kRAJ...

Nemojte izostaviti Nusu Penidu makar morali odustati od nečeg drugog na Baliju. Spustite se na sam Kelingking i uživajte, ali budite oprezni. Pijte puno vode, jedite da imate energije i ponesite kremu za sunčanje jer inače...


Žackov vrat :)


Do sljedećeg brbljanja :* od nas.



*Koliko sam uspjela vidjeti od našeg puta na Bali na Kelingkingu je dodatno uređena staza za plažu, ograda je ozbiljnija, čvršća, a čini mi se da su i samu stazu poravnali, tj. napravili neke stepenice. Istražite malo i sami.

237 views2 comments

2 Comments


Morana
Morana
Mar 02, 2020

Oko pravih stvari se uvijek valja potruditi :)

Like

Not Moria
Not Moria
Mar 02, 2020

Nakon ovih fotki, nema te sile koja bi me spriječila da se spustim na T-Rex. 💪🏻

Like
bottom of page